Teorija kolica za kupovinu

Kažu da postoje dvije vrste ljudi, oni koji vraćaju kolica na mjesto nakon kupovine i oni koji ne vraćaju. Ako je vjerovati Scientific American-u, ipak postoji pet vrsta ljudi u kontekstu vraćanja kolica:

• Oni koji uvijek vraćaju kolica,
• Oni koji nikad ne vraćaju kolica,
• Oni koji vraćaju kolica samo ako su parkirani blizu ili je blizu neko zadužen za skupljanje kolica,
• Ljudi koji vraćaju kolica ako ih neko gleda, i
• Ljudi sa djecom koji vraćanje kolica koriste kao igru, da zabave sebe i djecu.

Čuveni američki košarkaški trener Džon Vuden svojevremeno je rekao da je pravi test čovjekovog karaktera, ono što radi kad ga niko ne gleda.

Negdje na tom pravcu je i teorija kolica za kupovinu, koja tvrdi da se na osnovu toga kako se čovjek ponaša sa kolicima, može utvrditi ponešto o njegovom karakteru, odnosno da li je osoba dobar ili loš član društva.

Zakon nas ne obavezuje da vratimo kolica na mjesto ali svi smo svjesni činjenice da se to očekuje od nas, odnosno da je to dobro za “zajednicu”. Kolica mogu zatrebati nekome ko ulazi u prodavnicu, a ako ostanu na parkingu sigurno će smetati vozačima, možda čak i oštetiti neki automobil. Pored toga, vraćanje kolica je nešto što ne zahtjeva previše vremena, mozga ili napora. Zašto onda, konstantno nalazimo kolica po parkingu?

Sudeći po teoriji kolica za kupovinu, zato što ima puno loših ljudi na svijetu.

Ako pitamo ljude zašto ne vraćaju kolica, najčešće će navesti sljedeće razloge: -Zato što sam daleko parkirala/o, -Ne smijem da ostavim dijete samo dok vraćam kolica, -Nepovoljne vremenske prilike (kiša, vjetar), -Otežano kretanje (kod bolesti ili invaliditeta), -Percepcija da je to posao za nekog drugog, -Činim uslugu nekom ko će parkirati blizu, pa da su mu kolica na ruku…

Teorija kolica za kupovinu boluje od boljke koja često pogađa teorije na kojima se zasniva online i offline popularna psihologija. Ta boljku socijalna psihologija naziva greškom fundamentalnog pripisivanja. Naime, ljudi često svoje postupke pravdaju okolnostima odnosno kontekstom u kojem su izvršeni dok tuđe postupke pripisuju karakternim osobinama. Znači, ako ja ne vratim kolica na mjesto, to je zbog toga što ne smijem da ostavim dijete u autu, a ako se to desi nekom drugom, to je zato što je lijen, bezobrazan, nevaspitan ili sebičan.

Naše ponašanje zavisi od raznih faktora pa treba izbjegavati jednostrana objašnjenja i etiketiranje ljudi na osnovu samo jednog incidenta. Pored toga, treba vraćati kolica na mjesto kada završimo sa kupovinom. Djecu ne moramo ostaviti u autu da čekaju. Mogu zajedno sa nama da vrate kolica, da se uče lijepom ponašanju.

Vraćate li vi kolica na mjesto nakon kupovine?