Dejvid Bouvi – vjesnik nove ekonomije

Još od nastanka modernog čovjeka, prije nekih 50 hiljada godina, koncept vremena bio je značajan faktor u shvatanju i objašnjavanju realnosti. Posmatrajući prirodu, čovjek je uočio ritam promjena kod prirodnih fenomena, prije svega smjenu dana i noći i godišnjih doba. Te odrednice pomagale su mu da predvidi buduće događaje i da svoj život bolje organizuje. Iako je ritam prirode predviđao promjene na makro planu, na nivou svakodnevnog života, događaju su bili stohastični, dešavali su se bez jasnog, uočljivog ritma. Zato je čovjek tražio nove alate da predvidi budućnost.

Prvi alat, zasnovan na magijskom poimanju svijeta, bilo je “proricanje” budućnosti. Kod proricanja, koje su najčešće radili “učeni” ljudi, sveštenici, šamani, vračevi, informacije o budućnosti dobijale su se tumačenjem simbola, znakova, odnosno obilježja ili mističnim kontaktom sa natprirodnim bićima koja su navodno znala šta će se desiti.

Proricanje se, kao praksa, koristi i danas, mada je od strane mejnstrim zajednica odbačeno kao sujevjerje. Jedna od rijetkih stvari u kojima se nauka i religija slažu je odbacivanje proricanja, kao infantilnog, i u krajnjem slučaju, opasnog pogleda na realnost. Svaka kultura razvila je svoj preferirani način proricanja. Tako kinezi imaju Ji Đing, balkanci gledanje u pasulj ili plećku, indijanci staklene perlice ili sjeme voća. Ipak, neke metode, odnosno sistemi proširili su se i globalno, uz lokalne modifikacije. Najveći proboj imala je astrologija i postoji gotovo na svim kontinentima. Ritam u percipiranom kretanju zvijezda iskorišten je za objašnjavanje pojave određenih karakternih crta kod čovjeka ili kao znak da će se desiti specifična vrsta događaja. Ruku na srce, astrološka simbolika ne koristi se samo za proricanje već i u druge okultne i laičke svrhe.

Predviđanjem budućnosti bavile su se i organizovana religija i nauka. Poznat je primjer Jehovinih svjedoka, koji su do sad 8 puta promašili datum Armagedona. U naučnom svijetu, postoji i posebna oblast posvećena proučavanju budućnosti, futurologija, mada većina poznatih futurologa, dolazi iz drugih disciplina. Neki od njih su Rej Kurcvejl, Mičio Kaku i Piter Dijamandis, ljudi iz svijeta nauke, biznisa i tehnologije.

Logično je da poimanje budućnosti nije mimoišlo ni umjetnost. Mnogi umjetnici promišljali su i slavili kroz svoja djela, svijetlu i ne tako svijetlu budućnost. Jedan od najzanimljivijih, a pokazalo se i najpreciznijih bio je i čuveni Bijeli Vojvoda, Dejvid Bouvi.

Ekscentričan, čak i u svijetu rokenrol zvijezda, jedan od najvećih intelektualaca među rok muzičarima, bavio se muzikom, filmom, modom, slikarstvom, a započeo je i nekoliko uspješnih biznisa. Tokom karijere često je potpuno mijenjao izgled, način izvođenja i predstavljanja muzike i tako, s obzirom na uticaj koji je imao, muzičku scenu uopšte.

U svojim pjesmama, izjavama i kompanijama koje je osnovao, Bouvi je predviđao i kreirao budućnost. Bijeli Vodjvoda je još 1996. godine izdao pjesmu “Telling Lies” isključivo na internetu. Pjesma je postigla značajan uspjeh sa preko 300.000 download-a. Koliko je bio ispred svog vremena najbolje pokazuje BowieNet, internet provajder, kojeg je osnovao na ljeto 1998. godine.

Početna strana BowieNet-a

BowieNet nije bio običan internet provajder. Pretplatnici su dobili pristup Bouvijevoj cjelokupnoj diskografiji, velikoj arhivi intervjua, fotografija i video materijala, blogu i news feed-u. Takođe, svaki od njih dobio je i BowieNet email adresu. Uspio je da obezbjedi i pristup Rolling Stone Network-u gdje su se preko interneta strimovali koncerti, kao i Music Boulevard-u, jednom od prvih servisa za kupovinu muzike preko interneta.

Pretplatnici su dobili po 5MB web prostora i alate za lakši razvoj privatnih web stranica. BowieNet je sadržao i forume i live chat sadržaje, u kojima je, vrlo često, učestvovao i sam Bouvi. Sve to 5 godina prije osnivanja MySpace-a, 6 godina prije Facebook-a i 10 godina prije Spotify-a. Da bi postigli svu tu funkcionalnost, kreatori su eksperimentisali sa tada potpuno novim tehnologijama, Flash-om i RealAudio-om.

Koliko je dobro predvidio uticaj interneta na umjetnost najbolje se vidi u intervjuu koji je 1999. godine dao BBC Newsnight-u.

Rekao je: “Na korak smo od nečeg uzbudljivog i zastrašujućeg. Stvarni kontekst i stanje umjetničkog sadržaja biće jako različiti od bilo čega što bismo mogli da zamislimo u ovom trenutku – interakcija između publike i umjetnika biće tako intimna da će srušiti dosadašnje ideje o tome šta su mediji. Umjetnici poput Dišana su ovo predvidjeli – ideju da djelo nije završeno dok publika ne dođe i da svoju interpretaciju, a suština umjetničkog djela je sivi prostor između. Taj sivi prostor biće ono što će okarakterisati 21. vijek”.

Intervju možete pogledati na linku ispod:

Danas se podrazumijeva da su umjetnici i ostale javne ličnosti 24 časa dnevno dostupni publici. Kroz rijaliti programe i privatne fotografije i snimke, dostupni su nam čak i aspekti njihovih života, koje možda ne bi trebali da poznajemo. Ekstremno dobar, ili loš primjer, zavisi od toga koga pitate, je porodica Kardašijan, koja je zaradila milijarde dolara dajući publici pristup u privatni život članova.

2002. godine, Bouvi je dao intervju Njujork Tajms-u, u kojem je predstavio svoje viđenje budućnosti distribucije i konzumiranja muzike. U intervjuu je naglasio:

“Ne znam ni zašto bih, za nekoliko godina, želio da imam izdavača; mislim da etikete i distributivni sistemi neće funkcionisati kao do sad.

Apsolutna transformacija svega što smo ikada znali o muzici dogodiće se u roku od 10 godina i ništa je ne može zaustaviti. Ne vidim apsolutno nikakvu svrhu u pretvaranju da se to neće dogoditi. Potpuno sam uvjeren da, na primjer, autorska prava neće postojati za 10 godina, a autorstvo i intelektualnu svojinu očekuje nestajanje.

Sama muzika postaće poput tekuće vode ili struje.

Tako je, samo iskoristite ovih nekoliko godina jer se ništa od ovoga više neće ponoviti. Bolje se spremite za puno turneja jer je to zaista jedino što će preživjeti. To je užasno uzbudljivo. Ali sa druge strane nije važno mislite li da je to uzbudljivo ili ne; to će se dogoditi.”

Podsjećam da je Bouvi ovo izjavio 6 godina prije nego što je osnovan Spotify. Striming je jedini način konzumiranja muzike za “internet native” generaciju. To je imalo veliki uticaj i na način na koji se muzika pravi. Od 2013. do 2018. godine pjesme su se skratile u prosjeku za 20 sekundi. Vještačka inteligencija analizira strukturu i tonalitet pjesama, nalazi obrasce koji dobro prolaze na tržištu i te uvide koristi prilikom izrade novih pjesama. Kao posljedicu imamo hiljade i hiljade pjesama, hiljade i hiljade izvođača koji se međusobno gotovo i ne razlikuju.

Danas se rijetko ko sjeća vremena u kojem nam, u roku od par sekundi, nije bila dostupna skoro sva muzika ovog svijeta, kada smo nedelju dana čekali radio emisije da bi snimili par pjesama i preslušavali ih neprekidno do iduće emisije, vremena u kojem su se slušali cijeli albumi a ne samo pojedinačne pjesme. Danas nam je sve dostupno, ali nam je malo šta zanimljivo. I to ne važi samo za muziku.

I kako kaže Stiv Džobs: “Još jedna stvar”.

Na omotu albuma Ziggy Stardust, prikazan je izlog krznara sa nazivom K.West. Jedna od pjesama na tom albumu zove se “Five Years”, predviđa skori smak svijeta i sadrži stihove: “We’we got five years. That’s all we’we got.”. Pet godina i dva dana nakon što je album Ziggy Stardust izašao, rođen je Kanye West, ikona nove muzičke i “celebrity” scene, muž Kim Kardashian i otac četvoro djece čija su imena: North, Chicago, Saint i Psalm.

Westove pjesme su download-ovane preko 100 miliona puta, a album “The Life of Pablo” je prvi album ikad koji je na čelo Billboard 200 liste došao zahvaljujući strimingu.

Dejvid Bouvi je nesumnjivo jedna od najuticajnijih i najzanimljivijih pojava na muzičkoj sceni 20. vijeka. Uticao je na brojne umjetnike, ali i poslovni svijet, futuriste i poneku rijaliti zvijezdu. Po njemu je nazvan i jedan asteroid u glavnom asteroidnom pojasu Sunčevog sistema, između Marsa i Jupitera. Dobio je svoj dio zvjezdane prašine.

Napustio nas je 10. januara 2016. godine, nakon 18 mjeseci borbe sa rakom jetre. Samo dva dana prije toga, na njegov 69. rođendan izdao je album Blackstar. U spotu za pjesmu Lazarus, simbolično se oprostio od publike. U završnoj sceni ulazi u starinski drveni ormar i zatvara vrata.

Kažu da je još od 70-tih godina 20. vijeka znao kada će umrijeti, pa je tako i planirao život. Tako bar kaže klavijaturista Majk Garson u knjizi “Bouvijev pijanista – Život Majka Garsona”. Nema razloga da mu ne vjerujemo.

Inovativan kao muzičar, glumac, slikar i biznismen uticao je na generacije ljudi i fascinirao svijet svojom sposobnošću transformacije i inovativnim pristupom karijeri i životu. Vjerovatno najveća rok zvijezda svih vremena, uvijek ispred svog vremena, predviđao je i kreirao budućnost svakim svojim djelom. Nama ostaje da se ugledamo na njega i prihvatimo inovacije i transformaciju kao osnovne principe kojima se treba voditi u životu i poslovanju.