Agilne organizacije

Agilno je riječ na koju treba da obratite pažnju. Vjerovatno ste čuli za agilni razvoj softvera, Agilni Manifest, možda i za SCRUM i slične izraze. Agilno nije filozofija vezana samo za razvoj softvera. Bilo koja organizacija, bez obzira na to da li pripada privredi, javnom iil NVO sektoru može da se organizuje na agilnim principima.

Zašto bi neko to radio?

Kako kaže ekipa iz McKinsey-a, agilne organizacije su više orijentisane na kupca, brže reaguju na promjene u okruženju, brže izbacuju nove proizvode i usluge, imaju niže troškove i zadovoljnije i aktivnije zaposlene.

Hajde da vidimo, ko posluje u stabilnom poslovnom okruženju neka digne ruku.

.

.

.

Tako sam i mislio.

Promjene u okruženju dešavaju se sve brže i brže, novi proizvodi i tehnologije ruše status quo, digitalizacija i demokratizacija informacija omogućava cijelom svijetu da se takmiči na istom tržištu, sve ljepše od ljepšeg.

Znači, da bismo preživjeli, i u toj utakmici ponešto i zaradili, valjalo bi da budemo agilni, ili bar agilniji nego što smo dosad bili.

I još nešto da napomenem. Agilno nije nešto što jeste ili niste, ne postoji granica nakon koje možete da kažete da ste agilni. Nema tu tragičnih balkanskih podjela na agilne i neagilne, gdje su jedni brzi i bijesni a drugi pjevaju “Mene moja, mene moja naučila strina, agilnima, agilnima…”. Agilnost je raspon, pa ste uvijek manje ili više agilni.

Koje su karakteristike jako agilnih organizacija?

Ima različitih okvira i teorija o tome šta tačno čini agilnu organizaciju ali se većina slaže oko sljedećih stavki:

– Brzo odlučivanje, najčešće se postiže decentralizacijom ovlašćenja, heterarhija umjesto hijerarhije

– Fokus i jasni ciljevi

– Jednostavni procesi bez nepotrebne birokratije

– Sistem učenja na nivou organizacije i pojedinca

– Rad je organizovan u malim timovima koji međusobno sarađuju, tim timova, što bi rekao američki general Stanley McChrystal.

Više o ovoj temi u narednim danima.